Moj me jezik ne prepoznaje

Pisat ću na češkom

ili na njemačkom

Moj me jezik ne prepoznaje

Kada mu se obraćam

kao da govorim gmazovima

S vlastitom zemljom se mazim

kao da se mazim s komarcima

Ako ne odem

a odem na onaj svijet

na nadgrobnoj ploči neće ništa pisati

Moj me jezik ne prepoznaje

©Kristina Ćurić

Bujaš u meni

Iscrpio si moje ljubavne riječi

Isušio si tintu iz mojih kemijski

Ogulio si moj smisao za stihove

Nepravedno si zavladao mojim mislima

Zarazio si ih tko zna kakvim virusom

i ova epidemija u njima mi remeti svakodnevicu

i dok se pokušavam izliječiti, samo bujaš u meni

i živiš više u meni, nego u stvarnosti

©Kristina Ćurić

Nismo zaslužili

Buncaš na jastučiću

nabodenom iglicama

Ja trnem od

raznobojnog straha

Od života koji tiska

prijeteća slova za nas

Za nas koji nismo zaslužili

ni najmanju ozljedu

Gurkam te da se probudiš

a nisam sigurna ni sama

hoćeš li mi zamjeriti

što ti je noćnu moru

zamijenila java

©Kristina Ćurić

Uzaludna oprema za pisanje

Imam svu
opremu za pisanje
najseksi ljubavnih stihova
ali kao moderna pjesnikinja
ne pišem dobro dok patim
i dok mi tijelo nije
ljubavlju obloženo
muškim rukama

@Kristina Ćurić

Sjedimo i sijedimo

Sama pričam sa sobom

Sama sebi šaljem poruke

Sama si stavljam ruke na obraze

Sama sjedim i pijem piće

Pokušala sam pričati s tobom

Pokušala sam ti slati poruke

Pokušala sam ti staviti ruke na obraze

Pokušala sam te pozvati na piće

Maštamo da pričamo jedno s drugim

Maštamo da si šaljemo poruke

Maštamo da jedno drugom diramo obraze

Maštamo da zajedno pijemo piće

Sjedimo sami, blijedimo i mršavimo

Sjedimo i pijemo sa sjetom

Sjedimo i ništa ne poduzimamo

Sjedimo, sijedimo i sjedimo

@Kristina Ćurić